KULTURA - POZORIŠTE


Kultura

DOGAĐANJA
  Bioskopi
  Galerije
  Koncerti
  Pozorište
  Radio
  Televizija

ŠKOLE
  Osnovne
  Srednje
  Univerzitet

UMETNOST 
 
Pozorište
  Izdavaštvo
  Arhitektura
    Crkve
    Stilovi
    Zdanja
  Slikarstvo
  Vajarstvo
  Prim. umet.

DRUŠTVA

 

Pozorišna istorija Pančeva veoma je duga - pretpostavlja se da su nemačke putujuće pozorišne trupe posećivale naš grad još sredinom XVIII veka, a o njihovom prisustvu krajem tog stoleća postoje pouzdani podaci. U Pozorišnom kalendaru grada Gota u nemačkoj pokrajni Tiringiji za 1789. godinu, zabeleženo je da je prethodne godine Reslijevo društvo, predvođeno njegovom udovicom, pošlo za Pančevo, a u istom Kalendaru za 1796. godinu da ovde igra Hajnova družina, na koju ćemo nailaziti sve do 1838. godine.

Tokom tridesetih godina XIX veka Joakim Vujić više puta je boravio u Pančevu gde sa svojom družinom, ali i sa učenicima ovdašnjih škola, priređuje nekoliko predstava. U to doba podignuta je i zgrada Hotela "Trubač", koja je vremenom postala mesto održavanja ne samo pozorišnih predstava, već i koncerata, balova, sela, drugih umetničkih manifestacija i programa, te svojevrsni centar društvenog života Pančeva.

Novo poglavlje u istoriji kulture našeg grada otvara Nikola Đurković, tadašnji horovođa Srpskog Pravoslavnog crkvenog pevačkog društva. Zajedno sa Aleksandrom Barićem i Đorđem Tamburićem podnosi 3. marta 1844. godine molbu Magistratu da dozvoli osnivanje Diletantskog društva koje bi prikazivalo predstave na ilirskom jeziku i kojoj uskoro biva udovoljeno. Pančevačka dobrovoljna pozorišna družina prikazala je 19. aprila 1844. godine prvu, i to svečanu predstavu povodom rođendana cara Ferdinanda I, Sterijinu tragediju "Bajazit ili Svetislav i Mileva", što je bila prva predstava koju su kompletno pripremili i realizovali Pančevci.

Krajem 60-tih godina prošlog veka, ansambl Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada svake godine po nekoliko meseci boravi u Pančevu. Nakon pripajanja teritorije Vojne granice Ugarskoj, 1879. godine nastaje Ugarsko pozorište, o kojem se, nažalost, malo zna.

U periodu između svetskih ratova u Pančevu često gostuju novosadska i beogradska pozorišta, i pevačka i kulturno-umetnička društva iz drugih gradova.

Sticajem okolnosti, tokom ratnih godina u Pančevu deluje Srpsko narodno pozorište nastalo od ansambla Narodnog pozorišta Dunavske banovine, koji je nakon čitavog niza peripetija, preko Smedereva, Požarevca i Kovina stigao u naš grad januara 1942. godine. Istog meseca ansambl je počeo da daje predstave ovde u sali Vajfertove pivare, a od maja u Svetosavskom domu. U periodu od 1944-1946. godine Pančevo je dobilo svoje stalno, profesionalno, repertoarsko pozorište, koje je prikazivalo i najsloženija dramska dela svetske klasike, komade sa pevanjem i igrom i operete. Srpsko narodno pozorište 5. aprila 1945. godine dobija novi naziv "Vojvođansko narodno pozorište u Sekciji I".

U proleće 1946. godine započela je adaptacija za potrebe pozorišta eksproprisane Fišgrundove kuće, a nova scena svečano je otvorena 28. decembra 1947. godine Sterijinom predstavom "Rodoljupci". Nekoliko godina potom, u tadašnjim političkim strukturama preovladalo je mišljenje da je izdržavanje pozorišta prevelik izdatak i da plansko angažovanje beogradskih pozorišta može zadovoljiti pozorišne potrebe Pančevaca. Takvoj odluci doprinelisu, verovatno i, za tadašnja shvatanja I socijalistički moral, česti skandali koji su pratili rad pozorišta. O razvoju kreativnih potencijala pančevačkog glumišta, stvaralačkoj atmosferi i značaju pozorišta za celokupan život grada nije vođeno računa. Narodni odbor opštine doneo je 28. februara 1956. godine rešenje o prestanku rada Narodnog pozorišta u Pančevu sa 31. avgustom. Više od četiri decenije njegov rad poorišta nije obnovljen, svi kasniji pokušaji da Pančevo ponovo dobije profesionalno pozorište ostali su bez rezultata, a dostignuća pančevačkog glumišta nikad ponovljena.

Nenad Živković